'Kolonijalna izložba bila je otvorena upravo na dan kad smo stigli u Tripoli. Ova izložba trebalo je da pokaže novu Italiju, novu Rimsku Državu, u svoj njezinoj moci i velicini. Sa svih službenih zgrada vihorile su se talijanske trobojke, a u crne košulje obuceni mladi fašisti marširali su ulicama pjevajuci fašisticke pjesme. Posvuda se mogao vidjeti fašisticki simbol - svežanj prutova ispod koga je napisana godina nove Italije. Anno Mussolini VIII. Diktatorova glava bila je naslikana u crnom na svakom zidu, nudeci prividenje velike zbirke mrtvackih glava, a ispod su se sjajili posteri sa ispisanom porukom: 'Oni koji nisu za nas jesu protiv nas.'
U jeku kampanje podizanja strasti i raspirivanja ratnickog duha, te žestoke želje za osvetom simbola Amerike i njene demokratije, njen predsjednik ne bira rijeci i u svojim izjavama pokazuje manire koji nas podsjecaju na vec citirane, a koji datiraju iz tridesetih godina proteklog stoljeca, u predvecer je najveceg i najkrvavijeg svjetskog sukoba.
Sintagma islamski teroristi postaje najcešce rabljeni termin na gotovo svim stanicama i kanalima u zapadnom medijskom prostoru. Na islam i muslimane napada se i verbalno i fizicki. U Sjedinjenim Americkim Državama muslimane hapse, privode i ispituju, zatvaraju se dobrotvorne organizacije koje sjedište imaju u SAD-u, zbog sumnji da potpomažu teroristicke mreže.
Udara se na Afganistan i pri tome se ne štedi oružje. Civilni ciljevi svakodnevna su meta. Da li se tako traže i uklanjaju teroristi? Od «konvencionalnih» avionskih granata koje teže i po 7 tona, a koje pri eskploziji isisavaju kiseonik u krugu u kojem eksplodiraju bivaju zbrisana cijela sela. Kompletne porodice bivaju izmasakrirane i pomorene. Uz sve to, kao dokaz americke humanosti, iz aviona se bacaju paketi sa hranom stanovništvu koje americki avioni zasipaju smrtonosnim teretom.
U stanju u kakvom se zadesila, Amerika se okrece i protiv vlastith ideala u koje se zaklinjala: protiv slobode medija. Od katarskog emira traži se da ušutka arapski CNN, TV-stanicu El-Džezira, koja je jedina imala direktne video izvještaje iz napadnutog Afganistana.
Za vrijeme te svjetske politicke gužve najviše koristi je, dakako, izvukao Izrael. Na koji drugi nacin nego na onaj na koji je i navikao, podli i podmukli. Narod koji je prošao sve oblike socijalnog mutiranja do sada, nakon što je sam bio žrtva fašizma i nacizma, metode svojih bivših egzekutora sada primjenjuje na nevinom narodu Palestine. Iz jednog jedinog razloga - oni nisu Židovi. Mirovni proces, koji se krši svaki dan otkako je potpisan, sada je bacen pod noge, a palestinska zemlja je u potpunosti blokirana. Opet su žrtve muslimani.
Podsjetimo se da je prije 11. septembra 2001. godine, dakle u maju, vodena kampanja za podršku planu Nacionalnog odbrambenog štita. To je savršen razlog da se pristupi realizaciji ovog programa, na Antibalsiticki sporazum sa Rusijom iz 1972. godine ni ne obraca se pažnja. Sada se desio napad na Ameriku, i pošto se desio, a 'ustanovilo' se ko je napadac, sada postoji dovoljno razloga da se ne obraca pažnja ni na cije odobravanje ili neodobravanje i da se otpocne sa poslom koji izuskuje, po najminimalnijim procjenama, izmedu 250 i 300 milijardi dolara. Ovo su, dakle, najniže procjene. Oni koji su slobodniji u procjeni govore o iznosu od 1.000 milijardi, koja bi trebalo da americkim kompanijama za proizvodnju naoružanja obezbijedi posao za slijedecih 20 godina.
Bosna i Hercegovina s novom vlašcu takoder se pokazala veoma kooperativnom. Uz sve to, nova vlast poslala je i specijalne jedinice MUP-a da se obracunaju sa okupljenim demonstrantima koji su protestovali zbog izrucenja ljudi koje je Federalni sud oslobodio optužbi. U nemilim dogadajima koji su se desili u noci 17. januara, specijalne policijske snage su, u obracunu sa demonstrantima, pokazale svu žestinu spram okupljenih, tukuci koga stignu, skidajuci tako veo sa lica neokomunistickog režima koji trenutno vlada našom zemljom.
Nikako da se cuje odlucan stav Organizacije islamske konferencije ili drugih institucija kojima je dužnost da barem verbalno stanu u odbranu žrtve.
No, svemu tome ne nazire se kraj. Što je još gore, situacija u islamskom svijetu nije nimalo bolja. Dušu ranjavaju cinjenice da u Pakistanu hapse hiljade mladih ljudi optužujuci ih za ekstremizam i to u vrijeme kada je na pragu rata sa Indijom zbog krize u Kašmiru. Iz dosadašnjeg razvoja dogadaja lahko je razumjeti kakav je americki stav o ovom pitanju. Opet su na udaru muslimani! Namece se pitanje: gdje su sada americki nacionalni interesi, u podrucju koje podsjeca na bure baruta, ali ovaj put ne obicnog, vec nuklearnog. Šta ako bukne rat izmedu te dvije zemlje, obje naoružane nuklearnim bojevim glavama, u regionu koji je, najnaseljeniji dio planete Zemlje?
Saudijska Arabija shvatila je da je nakon 11 godina vojnog prisustva americkih snaga na njenom tlu, fakticki, postala njena baza. U posljednje vrijeme javile su se indicije da Saudijci žele da Amerika povuce svoje vojne snage sa njenog tla, no americki državni sekretar Collin Powel je tijekom nedavne posjete Indiji porekao da je takav zahtjev došao do njega. I saudijsko vodstvo uvida da je pretjerano gostiti silu koja se razracunava sa njenim prvim susjedima. No, nakon svega, postavlja se pitanje da li ce Amerika uopce uzeti u razmatranje njene želje. Teško se otarasiti gosta koji se odomacio, još teže ako je gost jaci od domacina.
Druga je godina Bušovog mandata, a situacija je eskalirala toliko da je teško predvidjeti do cega sve može dovesti. Šta za ocekivati u narednim godinama mandata teksaškog kauboja kojeg je vrijeme dovelo na stolicu najmocnijeg covjeka današnjice!? Sudeci po onome što smo do sada imali priliku vidjeti, oblaci se iza brda valjaju.